Konstitucionalizacija Europske unije između demokratskog deficita i načela supsidijarnosti.
Pregledni rad: https://doi.org/10.46917/st.15.1.4
U radu se istražuje kratka povijesna genealogija političkog sustava Europske unije u pogledu analize razvoja sustava kvazi-konfederacije i međudržavne suradnje, koja, nakon neuspjele konstitucionalizacije i trenutačnoga stanja osnivačkih ugovora, u velikoj mjeri ovisi o ključnim akterima na međuvladinoj razini. Budući da je asimetrični i specifični politički sustav Europske unije sačinjen od brojnih državnih i nedržavnih aktera, te da u njemu tijekom povijesne institucionalizacije prevladava dinamika, koja je rezultat višestrukih kompromisa, rad nastoji pokazati kako se i u kojoj mjeri ovaj sustav konsolidirao te koju snagu ima, ne samo na planu razvoja vlastitih političkih institucija, nego i u međunarodnim odnosima. Pri tome se osobito ističe da je rezultat razvoja Europske unije iz poslijelisabonskog razdoblja, iako obilježen brojnim ekonomskim, migrantskim, zdravstvenim i sigurnosnim krizama, u velikoj mjeri rezultat duge tradicije političkog načela supsidijarnosti, odustajanja od federalizacije i želje da se stvori kompromisni akefalni i polikefalni politički sustav.