Vrednovanje izvannastavnih aktivnosti: pogled iz studentske perspektive

Sažetak

Značajan doprinos izvannastavnih aktivnosti u kontekstu razvoja općih kompetencija djece i mladih evidentiran je brojnim istraživanjima u posljednjih tridesetak godina. Paralelno, povezanost ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje s akademskim uspjehom i osobnim razvojem, utjecala je na niz razvojnih teorija o studentima. Prateći (obrazovne) politike poticanja cjeloživotnog učenja, uglavnom s ciljem doprinosa uspješnosti studiranja i zapošljavanja studenata, brojna visoka učilišta razvijaju mehanizme vrednovanja izvannastavnih aktivnosti. Istraživanje o vrednovanju izvannastavnih aktivnosti na hrvatskim visokim učilištima, provedeno kroz grupne diskusije na pet poludnevnih deliberativnih radionica sa 102 studenta, donosi njihovu perspektivu i prijedloge vrednovanja u nacionalnom kontekstu. Istraživanje ukazuje na to da studenti prepoznaju važnost zalaganja u izvannastavnim aktivnostima, ali pritom kritički promišljaju o vrstama aktivnosti i kompetencijama koje bi se vrednovale. Studenti nude različite prijedloge vrednovanja izvannastavnih aktivnosti, ovisno o vrsti aktivnosti i još važnije, (ne)povezanosti aktivnosti s područjem studiranja. Najprimjerenijim smatraju evidentiranje aktivnosti u dopunskoj ispravi o studiju, uz navođenje stečenih kompetencija, a dodjeljivanje ECTS bodova jedino ukoliko je izvannastavna aktivnost povezana s područjem studiranja. Mišljenja studenata o potrebi i načinu vrednovanja rada studenata u studentskim predstavničkim organizacijama su suprotstavljena.