Uvodna riječ – 2020
Vjerujem da ćemo ovu 2020. godinu zauvijek pamtiti. Koncepti individualne i/ili glokalne (eng.
glocal) sigurnosti, međudržavne komunikacije, političke odgovornosti i mnogi drugi mijenjaju se
uslijed pandemije koja sa sobom nosi i potencijal brojnih kriza. Kako se mijenjaju koncepti, tako se mijenjaju i paradigme komunikacije. Stare se ruše, a nove još nisu u potpunosti vidljive.
Ovaj broj časopisa, nastao upravo te 2020. godine sa sobom donosi brojne novosti.
Za početak, novo Uredništvo i novi koncept sadržajnog povezivanja tema. To je u ovom broju koncept “meke moći” (eng. soft power) autora Josepha Nyea. Taj se koncept odnosi na pristup kreiranju utjecaja i imidža određene države, koji se više dominantno ne oslanja na tradicionalne “iznuđivačke” poluge poput ekonomske i vojne moći, već na resurse poput političkih vrijednosti i kvalitete institucija, utjecaja kulturnog outputa, inovacijskog potencijala i atraktivnosti ekonomskog modela te razvijenosti digitalne infrastrukture, ljudskog kapitala i diplomatske mreže, što ovaj koncept čini učinkovitom platformom geopolitičke komunikacije u suvremenom svijetu. Ovo je važna godina i za Sveučilište VERN’. U zimskom semestru ove akademske godine započelo je izvođenje nastave u okviru novih preddiplomskih sveučilišnih studija, Cyber komunikacija i Transmedijske dramaturgije, što je također utjecalo na sadržajni koncept ovog broja.
Ovaj broj stoga donosi pet znanstvenih članaka i dva prikaza knjiga. Srđan Mladenov Jovanović
istražuje desnicu u Republici Srbiji kroz interpretacijski okvir “novog političkog strašila”. Goran
Džidić razmatra koncept sekuritizacije iregularnih migracija kao temu u kampanji za predsjedničke izbore 2019./2020. u Republici Hrvatskoj. Sunčana Tuksar i Irena Ostrički Gerber ukazuju na transmedijalne funkcije leksičkih odstupanja od jezične norme u hrvatskom i engleskom jeziku u oblikovanju kulture. Nadalje, Ivo Tokić i Ksenija Tokić opisuju inovativnu ulogu knjižnica kao komunikacijskog resursa održivog turizma, a Ivana Schildenfeld i Stana Odak Krasić pokazuju koje su mogućnosti brendiranja nematerijalne kulturne baštine na primjeru šibenskog botuna.