Pad povjerenja u postkomunističkim društvima: Slučaj Bugarske i Rusije

Sažetak

Nakon pada komunizma u Bugarskoj i Rusiji, oblici podzemnih zajednica su ostali u kolektivnoj svijesti, a ljudi su se još više povukli u uski krug obitelji i prijatelja. Obiteljske spone postale su novi izvor pojverenja što za moguću posljedicu ima nisku razinu povjerenja prema vani. Povjerenje prema državnim institucijama i formalnim organizacijama dramatično je opalo, sukladno s padom društvene i političke participacije. Na temelju opažanja u bugarskom društvo od 2000. godine naovamo, smatram kako osobni kontakti, naspram formalnih organizacija, stvaraju povjerenje te sprječavaju izvanjsku participaciju. Obitelj substituira ulogu institucija, budući da pruža vrijednosne prioritete i moralne resurse za osobno samoostvarenje. Suprotno Tocquevilleovom i Putnamovom modelu, smatram kako u Bugarskoj i Rusiji osobni odnosi stvaraju povjerenje, dok posredničke institucije to ne čine. Nadalje, članak proučava razine povjerenja u usporedbi s razinama participacije, kao i gospodarskog
razvoja i obiteljske strukture kao utjecajnim faktorima povjerenja i društvene/političke participacije. Studija se fokusira na razvoj postkomunističke Bugarske i Rusije (od 1999. naovamo) te koristi kineski i nizozemski model za usporedbu.